Možemo li našem prijatelju obećat samo njegovo mjesto za život? Trenutno se nalazi na privremenom smještaju, i sanja svog zauvijek partnera za život.
................................................................
Jednog jutra odlučio sam da dalje više ne mogu sam, umornim šapama krenuo sam putem prema nikuda. Nikada ne bih iznevjerio svog čovjeka, ali netko koga volim svim srcem me ne čuje. B
oli me, boli me svaki dan, a netko koga volim svim srcem odavno više nije moj. Putem sam susretao ljude koji su žurili na posao, ni oni me nisu čuli. Susretao sam i one koji su išli u kupovinu, u školu, u šetnju sa svojim voljenim psima, prilazio sam im, ali čini se da me ni oni nisu čuli. Nade je sve manje, bol postaje neizdrživa a šape su sve teže i umornije...
Odlučio sam malo stati i predahnutni, skupiti nešto snage za dalje, pokušavao sam zanemariti bol. Tek što sam se sklupčao i prepustio se sudbini primjetila me jedna djevojka. Učinilo mi se da me ona čuje, ustao sam se na noge i prišao joj. Počeo sam joj pričati kako me boli, kako me netko koga sam smatrao svojim iznevjerio, kako me napustio, odbacio i ostavio. Pričao sam joj kako više nemam snage i kako želim da moja bol prestane. Čini se da me ona stvarno čula.Zagrlila me i rekla kako će sve biti u redu, i ja sam joj tada obećao kako se neću prepustiti sudbini. Obećao sam joj da ću izdržati svaku bol, obećao sam joj da ću joj uzvratiti povjerenje i da se neću predati. Zajedno smo pošli po pomoć. Stigli smo kod najbližeg liječnika koji je vidio da me boli, ali nije znao što mi je. Dao mi je injekcije koje bi mi trebale pomoći, i ja sam vjerovao u to. Dobio sam i hrane, kako je to samo godilo...
Osjećao sam se bolje, a i stomačić više nije prazan. Moja nova prijateljica me poljubila i smjestila me u ograđeni boks na smetlištu, iako je znala da je tamo opasno. Vidjela je da sam slab i znala je koje mi opasnosti prijete. Ja sam joj šapnuo da neću dopustiti da me više bilo što boli, morao sa joj ispuniti obećanje. Iako me netko kog sam smatrao svojim iznevjerio, osjećao sam da mogu vjerovati ovoj neznanki. Znao sam da će se vratiti po mene...
Načuo sam kako mi traže bolji smještaj, ni sam nisam siguran koje mi sve opasnosti prijete u ovom boksu, znao sam samo da što prije moram na siguran smještaj. Prošla je još jedna duga noć u samoći, i s prvim izlaskom sunca ja sam ju čekao na svom obzoru. Došla je i šapnula mi, Leone ideš u sigrniji smještaj. Čekaj, što? Više te neću vidjeti moja nova prijateljice? Čekaj, nisam ti ni rekao, Ja sam Rex, imam pet godina.. Zagrlila me i rekla mi kako je sada moja prošlost iza mene, kako me više nitko i nikada neće povrijediti, kako sam dobo novu priliku za životom i kako me više ništa ružno neće podsjećati na život kakav sam živio, čak ni ime. Rekla mi je, sada se zoveš Leon. Zagrlila me i ispratila u novu budućnost, vjerovao sam joj. Stigao sam u smještaj kakav nikada nisam imao u životu, vidio sam i svoje zdjelice koje smijem zvati samo svojima. Imam svoj krevetić, zaklon od kiše i uvijek pune samo svoje zdjelice. Upoznao sam svoju novu prijateljicu, onu koja ima najmekši dodir na svojetu, onu koja mi puni zdjelice i baca igračke. Kako volim igru, nisam ni znao da se čovjek i pas mogu tako igrati. Sve mi je čudno, pomalo sam i stidljiv. Prošla je samo jedna noć a ja sam dobio nešto samo svoje. Pune zdjelice koje dosada nisam imao, svoje igračke, svoje dodire, svoje maženje, svoje igranje, svoje prijatelje..nisam ni znao kako život može biti lijep. Taman što sam se naviknuo na sve što mi pripada pojavila se opet ona bol, ona s kojom sam živio pet godina. Ignorirao sam ju, nisam želio sve pokvariti. Moja nova prijateljica s najmekšim dodirom me pitala, Leone što ti je? Vidim da te nešto boli, nisi večerao.. Priznao sam joj tada kako me stomačić opet boli, kako povratim kad nešto stavim u usta, kako su grčevi sve teži i bolniji. Rekla mi je kako to ne smijemo ignorirati, i da moramo hitno kod liječnika. Pitao sam ju, a što će biti s mojim zdjelicama, mojim najmekšim dodirima,krevetićem..obećala mi je da će me sve ponovno čekati. Nisam joj ni rekao koliko je zapravo ponovno sve bolno bilo, prešutio sam da me bol umorila. Osjećao sam kako se više nikada neću vratiti, tijelo me izdaje. Ne sluša koliko moram uzvratiti povjerenje. Svijest postaje sve teža, borim se protiv samoga sebe. Pet godina boli je bilo predugo, tijelo više nema snage. Liječnik je odlučio da se više ne smijem vratiti u svoj krevetić, vidio je kako me tijelo izdaje. Kako ću ispuniti obećanje. Ja nikada ne bih iznevjerio svoje prijatelje, obećao sam da ću ozdraviti. Tonem u san, možda se više nikada ne probudim.. Ne znam koliko dugo sam spavao, možda jedan dan, možda i više. Upoznao sam ljubav, sanjao sam to svaki p**a kada bi tijelo klonulo. Došla je moja prijateljica s najmekšim dodirom, želim se ustati i otrčati joj u zagrljaj, šape me ne slušaju, ne osjećam ih više. Bol je prevladala. Prijateljice, iznevjerio sam te. Spustio sam pogled prema dolje, pokušavam se još jednom ustati.. Utonuo sam ponovno u san, šapnuo sam liječnici koja je jako dobra i čuje me. Rekao sam što sam sve obećao svojim prijateljicama, kako me stid jer me tijelo izdalo. Rekao sam joj da ne smijem i ne želim odustati. Ispričao sam joj kako pet godina nisam osjetio ljubav, isprčao sam joj kako sam nekada imao svog čovjeka, barem sam ga ja smatrao svojim. Rekao sam joj kako mi godi najmekši dodir, kako me čekaju moje igračke, moj krevetić, moje zdjelice. Pomozi mi, moram se vratiti. Liječnica je tada primila moju šapu u svoje ruke i rekla mi, Leone vratit ćeš se. Utonuo sam ponovno u san, i slijedeće čeg se sjećam da je moja prijateljica s najmekšim dodirom ponovno bila tu. Leone bolje ti je. Čini se da si uspio, vodim te na tvoj krevetić i dalje ćemo zajedno. Uspio sam...pobijedio sam. Tijelo me polako počinje slušati. Opet imam svoj krevetić svoje igračke, i svoje zdjelice. Čekamo nalaze i živimo dan po dan. Bol je sada tako daleko i blizu. U svakom trenutku može ponovno početi...
ŽELITE LI NAM POMOĆI VEZANO UZ LEONOVO LIJEČENJE, SMJEŠTAJ, HRANU? Udruga Indigo odlučila nam je pomoći i nesebično nam je ponudila svoj račun kako bismo mogli sakupljati donacije za Leona, ali ne vezano uz smještaj već redom sve ostale potrebne stvari. Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo
IBAN: HR1123600001102382959
SWIFT: ZABAHR2x
Zagrebačka banka, Zagreb
Sa obaveznom naznakom: “ZA LEONA”........................
Za smještaj možete donirati Leonovoj prvoj kumi:
Valentina Premilič,
IBAN: HR752340 0093 1100 43046 , Slavonski Brod,
obavezno naznaka : "LEON"
Od srca HVALA!
