Svijet Pasa

02/01/2021

18/01/2020

Pomeranac - Pasmina je to koja potječe iz njemačke povijesne pokrajine Pomeranije (Pomorje). Njezin internacionalni naziv glasi ' pomeranian', a na ovim prostorima se pak koriste njegove izvedenice. Riječ je o pasmini bogate povijesti. Prema nekim izvorima jedan od najstarijih uzgajivača ove pasmine bio je i Michelangelo, a prema legendi jedan pomeranac bio je uz njega dok je oslikavao Sikstinsku kapelu. Osim njega kao vlasnici njemačkih patuljastih špiceva spominju se i druge povijesne ličnosti poput engleske kraljice Viktorije, američkog predsjednik Theodora Roosevelta, a navodno su dva 'pomeranca' preživjela potonuće Titanika.
Njemački patuljasti špic nije pas za malo dijete
The best Models, uzgajivačnica njemačkih patuljastih špiceva piše kako je njemački patuljasti špic jedna od najinteligentnijih patuljastih pasmina pasa koja lako i brzo uči. Vrlo je prilagodljiv, a zbog malene veličine jednostavno ga je voditi svugdje sa sobom. Nije zahtjevan i zadovoljit će se i kraćim šetnjama, a pas se satima zna sam igrati omiljenim igračkama. No, prije svega ne smijete zaboraviti kako nabavljate psa koji voli društvo i ne smije predugo boraviti sam kod kuće. Također, iako je malen i nuždu obaviti na terasi, on kao i veliki psi ima potrebu izaći van i družiti se s drugim psima. Vole djecu, ali ne vole da ih ona tretiraju kao igračke ( previše su osjetljivi da bi ih se stalno nosilo). Zato se ne preporučuju maloj djeci.
Održavanje dlake
Što se održavanja dlake tiče, ako želite pomeranca kao kućnog ljubimca ono nije zahtjevno i uz malo truda možete naučiti kako ga sami urediti. Dovoljno je da ga jednom tjedno dobro pročešljate kako biste odstranili otpalu poddlaku, a samim time ćete imati i manje dlaka po kući te iščetkati eventualnu nečistoću koja lako silazi s ovog tipa dlake . Nabavljate li ovog psa samo zato jer je popularan ili želite razveseliti dijete pozivamo vas da prije svega razmislite što ćete sa psom kad izađe iz mode ili kad dijete shvati da pas ne voli da ga se tretira kao igračku?!

08/12/2019

Shiba inu je jedna od šest čistokrvnih vrsta pasa iz Japana, i najmanji je. Ovaj maleni, brzi pas koji je prilagođen za planinsko podneblje, je zapravo uzgojen za lov. Vrlo je sličan Akita inuu, ali je mnogo manji. Shiba inu je jedna od rijetkih starih rasa koje su opstale do danas. Wikipedia
Životni vijek: 12 do 15 godina
Boje: Red Sesame, Kremasta, Crna i tan, Black Sesame, Sesame, Crvena
Težina: Mužjak: 8–11 kg, Ženka: 6,8–9 kg
Visina: Mužjak: 35–43 cm, Ženka: 33–41 cm
Temperament: šarmantan, neustrašiv, voljan, oprezan, samouvjeren, vjeran
Podrijetlo: Japan, Nagano, prefektura

02/12/2019

Samojed -Naziv pasmine mnogima se na prvi pogled može činiti čudnim, pa čak i pomalo jezivim. Međutim, samoedska pasmina pasa nema apsolutno nikakve veze s jedenjem vlastite vrste pasa. Samojed ili samojedski pas (to je samojedski husky i samoedski špic).

Povijest podrijetla
Ime pasmine nastalo je u vrijeme kada su psi koristili samoedova plemena kao pomagače. Samojedski pas smatra se jednom od najstarijih pasmina koje žive na sjeveru. U stara vremena Samojedi su se koristili kao psi na snijegu, kao i za lov na mrazove i medvjede. Samoyed husky je također korišten kao odličan čuvar velikih stada jelena. Ova pasmina ima izvorne ruske korijene. Vjeruje se da na krajnjem sjeveru ruskih zemalja još uvijek možete naci domaće predstavnike Samojeda, ali čista pasmina ovih pojedinaca je upitna.
Nažalost, u jednom trenutku, zalihe ovih lepršavih zgodnih muškaraca gotovo su izgubljene. Samojede je bilo moguće spasiti samo zahvaljujući naporima stranih poznavalaca ovih pasa, koji su krajem 19. stoljeća u Europu doveli predstavnike samoedskih huskija. Oživljavanje pasmine u Rusiji počelo je tek 1989. godine, kada je poljska djevojka Beata Sarley iz Danske dovela dva elegantna Samojeda: kuju i psa.
Video pregled o pasmini pasa Samoyed (Samoyed husky):

Ljupka stvorenja karakterizira skladan dodatak, imaju prtljažnik srednje veličine, koji je prekriven gustom bijelom dlakom. Izgled "zrači" samopouzdanjem i izvanrednim dostojanstvom. Izraz njuške podsjeća na osmijeh, koji nastaje zbog kombinacije oblika očiju, kao i tamnih kutova usta, koji su znatiželjno savijeni. Samojedi su psi srednje veličine. Visina grebena 53–57 cm. Težina bijele pahuljaste 20-25 kg.

Glava je u obliku klina. Lubanja je blago konveksna, široka između ušiju. Stop se izgovara dobro, ali ne previše oštro. Nos je crn, ali u određeno doba godine ili života može se promijeniti, stvarajući takozvani "snježni nos". U ovom slučaju treba ostati tamni rub. Čeljusti snažne sa savršenim pravilnim zagrizom. Usne su suhe, tanke, obično dobro pigmentirane i crne. Oči su tamno smeđe boje, široko su postavljene. Oblik očiju je malo koso. Trepavice su obojane i crno. Uši samojedijskog huskyja su male, uspravne, imaju trokutasti oblik.

02/12/2019

Na osnovu povijesnih podataka, vjeruje se da preci šarplaninca potiču od Molosa drevnog Tibeta, sa obronaka Himalaja. Sa ove zemljopisne teritorije, molosi su krenuli u beskrajna putovanja sljedeći svoje gospodare. Šarplaninac je stigao na Balkan sa legijama Aleksandra Velikog, gdje se i zadržao. Ime je dobio po planini gdje je najviše odgajan - Šar planina. Prvi put je prikazan u Ljubljani 1926. godine. Od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI) prvi put je priznat kao posebna vrsta ilirskog ovčara, tj. Ilirski ovčarski pas (na osnovu starog imena regiona Ilirija), 1939. godine.

Osobine
Šarplaninac je impresivan pas, čvrsto građen, ima široka i mišićava prsa, čvrste šape. Njegove lijepe bademaste oči imaju dubok i miran pogled, pomalo melanholičan. Dlaka mu je udvostručena bujnom i načičkanom poddlakom. Kratka je na glavi i na prednjem djelu nogu. Debeo rep je povijen, ali se ispravlja tokom akcije. Metalno siva i tamno siva su najtraženije boje, mada dlaka može da bude i potpuno bijela pa čak i crna.

Pravilan i odgovarajući smještaj je jako bitan za fizički razvoj kao i za zdravstveno i psihičko stanje psa. Šarplaninac je rasa kojoj je potrebno mnogo kretanja, fizičke aktivnosti pa mu otuda odgovara otvoren i slobodan prostor. Za njega je život na malom prostoru pravo mučenje pa je potrebno obezbijediti mu prostrani boks sa kućicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju će koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smjela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kućicu možete napraviti od drveta. Prevelika kućica je velika greška, jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jači mrazevi, na vrata kućice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Smetaju mu vrućine, neophodno mu je obezbijediti debelu hladovinu i tokom cijelog dana svježu vodu. Osjetljiv je na vlagu.

Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo u poređenju sa svojom veličinom. Nije probirljiv, što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. U ishrani treba uključiti vitamine i minerale, posebno ako se štenetu ne daje gotova hrana (granulisana hrana za pse u džakovima ili hrana u konzervama sa dodacima). Štene, a kasnije i odraslog psa je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita i redovno vakcinisati protiv zaraznih bolesti i bjesnila. U ishrani odraslih pasa treba koristiti juneće meso ili samo kuhano svinjsko meso zatim kosti, kuhanu iznutricu, kuhano povrće, mliječne proizvode, jaja, kruh, kukuruzno brašno, rižu, griz.

02/12/2019

Dugodlaki Škotski ovčar (engl. Rough Collie) ili Škotski ovčar, Škot, Škotski Collie ili ponekad i samo Collie. Škotski Collie izvorno je uzgojen za ovčarenje u Škotskoj.

Ovo je danas jedna od najpoznatijih pasmina u svijetu, za to su zaslužni djela i rad Alberta Paysona Terhunea i mnoge novele, filmovi, serije s poznatim imenom Lassie. Lik Lassie je osmislio Eric Knight u kratkoj priči objavljenoj 1938. godine Lassie se vraća kući (objavio Saturday Evening Post) i 1940. godine kada je izdana kao novela. "Lassie" je prvi put ekraniziran 1943. godine u filmu Lassie se vraća kući s glumcima Roddy McDowall i Elizabeth Taylor. Prateći uspjeh filma, već 1945 godine objavljen je nastavak Lassiein sin s glumcima Peter Lawford i June Lockhart. Sljedeće godine, 1946, objavljen je treći nastavak Hrabrost Lassiea s Elizabeth Taylor. 1949. godine počela je s emitiranjem radio emisija "Lassie Radio Show". Između 1950-1990 godina emitirane su TV serije Lassie, njih ukupno tri (1954-1974 (s Tommy Rettig), 1980-ih-1990-ih, 1997-1999). 2006. godine u UK objavljeno je reizdanje prvotnog filma s naslovom Lassie s glumcima Peter O'Toole, Samantha Morton.

Lassie je jedna od samo troje životinja koja je dobila zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih. (ostali su Rin tin tin i Stronghead 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lassie u 100 ikona svih vremena.

Vrsta Collie se javlja u četiri osnovne boje: sable i bijela, bijela, trikolor i srebrnoplava. Svi imaju bijele boje oko vrata, donjem dijelu noga i eventualno na vrhu repa. Neki mogu imati bijele mrlje po glavi, ili bijelu crtu po sredini glave do nosa. Na glavi su prepoznatljive bademaste oči, nos u obliku tupasto zaobljenog klina i uši s 2/3 gore i 1/3 poklopljene. Dlaka je gusta, ravna i dugačka, podlaka je mekana i čupava; na stražnjoj strani prednjih noga dlaka je malo duža nego kod zadnjih. Također kod prednjih nogu bijela boja seže do koljena, kod zadnjih do razine zgloba "šake". Držanje repa je uglavnom spušteno, moguće vodoravno, ali ne i uvis.
Pas je vrlo inteligentan i druželjubljiv, zahtijeva puno pažnje i pozitivnih emocija. Inače su smireni, ali se znaju dobro razigrati. Instinkt ovčara još uvijek je (neki put i snažno) prisutan. Škotski ovčar je vrlo odan vlasniku i ponaša se zaštitnički, s djecom je posebno pažljiv. Ne podnosi kazne i glasno vikanje, sklon je biti tvrdoglav, ali odgovara na pozitivnu namjeru i emociju.

Rough (Škotski) collie i Smooth collie dolaze od lokalizirane vrste ovčara s podrijetlom iz Škotske. Izvorno, postojalo je nekoliko oblika ove pasmine (Collie). Nakon industrijske revolucije posjedovanje psa je postalo vrlo popularno, i rana vrsta colliea je križana s ruskom vrstom Borzoi kako bi dobili "plemenitiju" glavu što je danas jedna od glavnih karakteristika Škotskog ovčara.

02/12/2019

Sibirski haski je radni pas srednje veličine, koji pripada obitelji špiceva i porijeklom je sa Aljaske.

Njegovo krzno može biti: crno - bijelo, sivo bijelo ili čak crveno - bijele boje, dok boja očiju može biti plava, što je karakteristično za ovu rasu, ali i smeđa. Oči im ne moraju biti iste boje, što se naziva bi-color oči, također oko moze biti prošarano smeđim i plavim nijansama. Linjanje kod sibirskih haskija je povezano s vremenskim uvjetima i kada do njega dođe, što se događa 2 do 3 p**a godišnje, ono traje oko 10 - 30 dana. Ovaj bliski rođak aljaškoga malamuta i samojeda živi prosječno od 13 do 15 godina, a uz pravilnu njegu i prehranu čak i duže.

Zahvaljujući dvostrukom gustom krznu, haskiji su lako prilagodljivi u hladnijim ali i toplijim krajevima. Gusto krzno ih štiti od hladnog vjetra kao izolator ali i od vrućine. Mužjaci teže 20 do 27 kilograma, a dosežu visinu od 53 do 60 centimetara. Ženke teže od 16 do 23 kilograma, a mogu biti visoke od 51 do 56 centimetara. Ženka okoti u prosjeku od 5 do 7 mladunca.

Prvo spominjanje ove pasmine vezuje se za narod koji se zove Čukči koji su živjeli na Čukotksi poluotok , koji je vršio odabir najboljih pasa, kako bi dobio izdržljivoga, brzoga i snažnoga psa s dobrom orijentacijom, što je na kraju dovelo do nastanka sibirskog haskija. Početkom 20. stoljeća, prenijet je na Aljasku, gdje je zbog svojih osobina korišten za vuču saonica. Godine 1908. održana je prva utrka saonicama, koju su vukli sibirski haskiji; staza je bila duga 408 km, a prijeđena je za 119 sati. Ubrzo, rasa se proširila na Kanadu i ostatak SAD-a. Američki kinološki klub je sibirske haskije kao rasu priznao tek 1930. Sredinom 50.-ih godina 20. stoljeća, prenijeti su i u Europu .

02/12/2019

Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi iz grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti.
Pekinezer je jedna od najstarijih pasmina uopće. Postoji više od 350 vrsta, a prema legendi, nastao je od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali, a pogotovo car. Dapače, minjaturne (Sleeve) pekinezere je čak nosio u svojim širokim rukavima, a oni malo poveći su držali stražu ispred vrata dvora. Smatralo se da on štiti svoga gospodara na onom svijetu pa su ih nerijetko, kada bi gospodar preminuo, ubijali kako bi njegova duša otišla na put zajedno sa gospodarevom.

U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje uživaju veliku udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

02/12/2019

Vučjak pas je pseća pasmina nastala u nekadašnjoj Čehoslovačkoj 80-ih godina prošlog stoljeća
Vučjak psa uzgojila je čehoslovačka vojska tako da je križala njemačkog ovčara i karpatskog šumskog vuka. Pasmina je danas raširena po cijeloj Europi, a vučjak pas je naročito popularan u Italiji.

Dosta primjeraka vučjak pasa se može pronaći u gorskim spasilačkim službama gdje se koriste kao obučeni radni psi.

Vučjak psi su pasmina koja lako uči, ali je tokom obuke s njima potrebno biti strpljiv i čvrst, te ih je često potrebno motivirati kako bi se dobila reakcija.

Vučjak pas ima brze reflekse, izdržljiv trk, istančana osjetila i odlično sposobnost orijentacije. Prema nepoznatim osobama su nepovjerljivi, no ne napadaju bez osnove, a vlasnicima pokazuju beskrajno povjerenje i odanost.

Vučjak psi nisu zahtjevni za uzgoj, i iako se mogu držati u stanu, ipak vole otvoren prostor. Životni vijek im je 13 - 16 godina, a građom tijela i dlakom podsjećaju na vuka.