Kucica za spas

20/06/2024

Jagodina, svakog dana nadjena kao sredina sa izuzetno surovim ponasanjem prema psima, od ljudi do sintera. Sutiranje psa koji ima suncanicu? Fuj neljudi!

16/06/2024

14/06/2024

Paraćin, tuga i jad, bačeni, gladni dok grad od novca gradjana plaća milionersku Aveniju iz koje se ne vraćaju...

13/06/2024

Prema nezvaničnim informacijama policija u Zrenjaninu otkrila je u nekom poluogradjenom prostoru 50 pasa rase pit bul koje vlasnik drżi na lancima. Da li se radi o psima za borbe pasa, ne znam. Ukoliko ima aktivista u Zrenjaninu može se kod policije informisati i pratiti šta će tužilaštvo naložiti. Ja sam poruke dobila od aktivista iz Novog Sada i nemam dalje informacije.

13/06/2024

Belkica traži dom. Ona je na ulici i uvek postoji mogućnost da je šinteri pokupe. Sterilisana je. Hranu obezbedjujemo mi i za nju i za druge starateljske i nestarateljske pse za koje znam, zahvaljujući .rs ali Belkici je potreban dom. Ukoliko želite da pružite dom ovoj blagoj i dobroj duši, javite se. Nalazi se u Jagodini

12/06/2024

Pas je u Jagodini, nije mu dobro. Ja imam nevakcinisane pse, operisanu zenku (tumor), ne mogu nista da uradim osim da pomognem s troskovima. Moze li neki gradjanin Jagodine da ga odvede vetu?

12/06/2024

Isto važi i kod nas. Udruženja nemaju zakonska ovlašćenja a nisu ni SVEDOCI pa su te prijave manne više važne. Sami prijaviite, sami reagujte. U udruženjima su jedna, dve osobe koje su već u haosu, potrebno je da svako od vas ko voli životinje i želi bolje društvo, sam učini nešto. Policija, vet inspekcija, komunalna, sve ih zovite. To je njihov posao i plaćeni su iz budžeta gradjana Srbije.

PRIJAVITI ILI NE PRIJAVITI PITANJE JE SAD!
(Evo malo pozitive za kojom kažete da čeznete! :) )

Udruge često dobivaju dojave građana o raznim prekršajima ili čak kaznenim djelima počinjenim nad životinjama. No, pitanje je zašto im građani dojavljuju kad znaju ili bi trebali znati da udruge nemaju nikakve zakonske ovlasti prema počiniteljima. A najčešće udruge ni ne mogu prijaviti umjesto građana jer nisu svjedoci i nemaju uvid u sve. Zašto onda ne želimo biti savjesni građani i mi to prijaviti?

Prvo je želja za anonimnošću, jer se ne bi htjeli zamjeriti susjedu. Lijepo je da imaju povjerenje u udruge da će poštovati njihovu anonimnost. Za razliku od udruga, koje imaju moralan osjećaj prema takvim zahtjevima i poštuju ih, institucije su zakonski obavezne čuvati njihove podatke pred trećim licima ali unatoč tome očito je da im građani ne vjeruju. Vjeruju i da udruge imaju više empatije prema zanemarivanju, mučenju, napuštanju i ubijanju životinja pa će ipak „nešto napraviti“ dok institucije sigurno neće.

Obraćaju se građani rado i Facebooku, kao svom Lastanu, svom najboljem prijatelju. I u njega imaju više povjerenja nego u institucije! Ako u komentaru napišete da se to treba prijaviti komunalnom odjelu, veterinarskom inspektoru, DORH-u ili policiji odgovorit će vam da „oni ionako neće ništa napraviti“. Valjda Facebook hoće, jer neki vjeruju da njihova objava ili komentar na Facebooku zaista i jest prijava. E, pa nije.

No je li baš točno da institucije neće ništa napraviti? Zar baš niti jedna institucija i nitko u tim institucijama neće poduzeti ništa? Hoće li uvijek i baš svatko ignorirati sve propise i baciti vašu prijavu u koš? Ne tvrdimo da se i to ponekad ne dogodi ali nije baš uvijek tako jer prijave se ne smije ignorirati. To zaposlenima u institucijama stoji u pravilima službe.

OK, ako neće ignorirati, onda će ju odbaciti s obrazloženjem da je „sve u redu“. I tu stajemo. Tu je maksimum našeg napora. Eto, prijavili smo i odbili su nas. Nikad više. Nećemo gubiti vrijeme s time. I kukat ćemo po Facebooku kako su nas gadno otkačili. Širiti svoj defetizam. Neka svi vide i neka ni ne pokušavaju!

No, ima i onih koji su uspjeli. U početku nije bilo lako, nisu znali kako, dobivali su i oni odbijenice. Iako upoznati s time da ne trebaju znati sve članke svih propisa niti da moraju znati sastaviti prijavu poput odvjetnika, te da im u tome institucije moraju pomoći jer su servis građana i jer moraju znati, s nekim posve nerazumljivim inatom odlučili su raditi što kvalitetnije prijave. Potrudili su se da im prijave budu opravdane, utemeljene na nekom zakonskom propisu i na točno određenom članku. I onda BINGO! Počeli su dobivati i pozitivne odgovore. Rješenja po njihovim prijavama više nisu bila „nepravilnosti nisu pronađene“ i „sve životinje su dobrog gojnog stanja“, već su počinjale s „utvrđene su nepravilnosti…“. Na rješenja s kojima nisu bili zadovoljni, žalili su se i nisu odustajali.

Jesu li počeli dobivati rezultate zbog toga što su „drugoj strani“ pokazali da im mogu parirati ili samo zato što su bili uporni, teško je reći ali znamo da je opravdanih i dobivenih prijava sve više. Sve češće stižu informacije kako su temeljem neke prijave „utvrđene nepravilnosti“, kako je neka općina dobila rješenje da mora provoditi Zakon i zbrinjavati životinje, kako je neki vlasnik dobio nalog komunalnog redara da smještaj za svoje životinje prilagodi propisima s točno određenim rokom, da je nekome „izrečena kazna na licu mjesta“, da je „pokrenut upravni postupak“.

Osim toga, udruge su se udružile, međusobno razmjenjuju iskustva, dijele nacrte prijava, upućuju jedne druge na postupke kada se treba ići na „viši nivo“ i žaliti se na neko neadekvatno rješenje, neke su čak angažirale i pravnika volontera. Zašto? Jer su uvidjele da prijave daju rezultate.

Stoga nemojte biti defetisti! Nemojte odustati prije nego ste i počeli! Ne slušajte Peru koji stalno kuka i žali se kako ništa ne funkcionira i ne valja! Možda su Peri uvijek svi drugi krivi. Možda se Peri ne da sa svim tim baktati. Jer, ako svi budemo Pero nikada se ništa neće promijeniti. Zar to želimo? Ili ćemo se ipak malo potruditi, zatražiti savjet i pomoć, „prepisati“ nečiju prijavu i odraditi dalje sami? I osjetiti taj ponos pobjede nad sustavom, tu iskru nade i svjetla na kraju tunela.

Zamislite sad ovako! Tek je nekoliko desetaka udruga, dok je građana puno. Uz sve ostale aktivnosti, udruge mogu obići nešto terena i podnijeti nekoliko prijava mjesečno. Ali vi, građani, vi ste na licu mjesta, ne morate se organizirati, naći slobodnog vremena da odete na teren, ne morate niti za benzin potrošiti – trebate samo uložiti nešto vremena i volje. I zatražiti pomoć od udruga da vas vode kroz postupak, da vas upute što jeste, a što nije po propisima. Koliko bi se slučajeva tek tada riješilo? Koliko brže bi se stvari mijenjale? Tada bi institucije osjetile pritisak, shvatile što građani žele, shvatile da nismo „tupani“ koje mogu lako otkačiti, da nećemo posustati nakon prve odbijenice i dići ruke od svega.

I konačno, žao vam je napuštenih, zanemarenih, mučenih životinja? Pokažite onda koliko vam je žao, neka se to žaljenje ne zaustavi na FB plačljivku! Jer, one nemaju svoj glas, njihov glas moramo biti svi mi i što nas je više, to su veće šanse da ih sve spasimo i da promijenimo svijet. Ne bi li to bilo lijepo?

12/06/2024

Šinteri u Jagodini skupljaju dva p**a nedeljno, pazite lokalce, tražite pomoć za sterilizaciju, objavljujte za udomljavanje jer pre ili kasnije završiće u onom logoru i posle niko ne zna gde završe. Grad i dalje ne subvencioniše niti plaća sterilizacije, nema podsticaja za udomljavanje, nema kampanja za udomljavanje, nema volontera u šinteraju niti se tamo ulazi. Pse koje su pokupili u Slavke Djurdjević (iako sterilisane) NIKADA nisu vratili i ne znamo šta im se desilo. Sredom i subotom redovno se izbacuju psi od strane neodgovornih ljudi koje nije briga što većina tih pasa vrlo brzo okonča život.

12/06/2024

Pored svake kućice u gradu možete postaviti činiju sa vodom. Kućice je obezbedio grad, nalaze se u skoro svim gradskim delovima. Pomozimo napuštenim psima i macama i postavimo im vodu u ovim vrućim danima.

09/06/2024

Sve što je ostavljeno na savest ljudima, propalo je. Gde nema zakona i onih koji ga sprovode, to ovako izgleda.

08/06/2024

O čemu priča jagodinska policija?! A vlasnica psa zna li gde je leš psa?!

07/06/2024

Imate li uz sebe ovakvu karticu?

06/06/2024

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV MAJKE MALOLETNIKA KOJI JE PREBIJAO I BESIO ŠTENE U PARAĆINU

Osnovno javno tužilaštvo u Paraćinu, po službenoj
dužnosti, a na osnovu saznanja putem društvene mreže „Facebook“, sa stanice „Mi svi iz Paraćina“, o izvršenom krivičnom delu Ubijanje i zlostavljanje životinja iz čl.269 Krivičnog zakonika, preduzelo je mere i radnje radi utvrđivanja ličnosti učinioca i svih okolnosti kritičnog događaja, te je nakon izvršenih provera utvrđeno da je počinilac krivičnog dela mal. lice D.N. (2014.godište).
S obzirom da navedeno lice ima manje od 14 godina i da ne podleže krivičnoj odgovornosti, od strane ovog tužilaštva naloženo je Policijskoj stanici u Paraćinu, podnošenje krivične prijave protiv majke maloletnog lica, S.N. iz Mirilovca, opština Paraćin, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila krivično delo Zapuštanje i zlostavljanje maloletnog lica iz čl.193 st.1 Krivičnog zakonika. Dana 22.05.2024.godine, OJT u Paraćinu, podneta je navedena krivična prijava i u toku je predistražni postupak, navodi OJT Paraćin u odgovoru na dopis koji smo poslali.
Kao što znate radi se o ženskom štenetu koje je maloletnik u Paraćinu tukao letvom dok je čvrsto držao povodac kako štene ne bi pobeglo usled batina, a zatim ga besio na povocu. Srećom i reakcijom štene je spašeno.

06/06/2024

Gradjani Paraćina išli su kod predstavnika lokalne vlasti da traže otvaranje prihvatilišta. Paraćinska vlasti im je rekla DA NEMA PARA za otavaranje (a to je inače još pre 10 godina bila zakonska obaveza Paraćina). U isto vreme Paraćin je dao POLA MILIONA EVRA AVENIJI (prema podacima koje je objavio paraćinski aktivista za zaštitu prirode) za koju zaštitari godinama tvrde da zlostavlja i ubija pse dok im vlast deli narodni novac bez da ih pita bilo šta. Dakle kako nemate novac ako imate POLA MILIONA EVRA ZA AVENIJU?!

06/06/2024

Paraćinci (vlast) su AVENIJI DALI 47 MILIONA DINARA A NEMAJU PARA DA IZGRADE SVOJE PRIHVATILIŠTE ‼️ Sram vas bilo ‼️

05/06/2024

Sredom i subotom seljaci uspešno GODINAMA izbacuju pse u Jagodini po gradu. I to svi znaju. I to niko nikad ništa nije video. Posle se pričaju priče NEKO NAM DOVOZI PSE i slične nebuloze a zapravo seljaci primitivci sredom i subotom donose svoje pse i bacaju po gradu. I to je tako. Ove dve mrvice sveže bačene dok ih šinteri ne pokupe i dok ne umru od parva u šinteraju, naravno nelečeni ili dok ih ne pogaze automobili, na ulici su. Ja pse više ne mogu da sklanjam dok ne udomim već sklonjene. Možda im se neko smiluje...

04/06/2024

Oko 13 sati u Velikom Gradištu, B. S. (64), vlasnica azila za životinje, prijavila je da je u azilu uginulo 108 pasa, saznaje "Blic".

04/06/2024

Mrša je nadjen skoro kao kostur, dečko je oko 3 godine star, malog rasta. Mrša je prava beba, obozava da se nosi, mazi. Sjajan sa drugim psima. On je jedan od mnogo Ivanovih pasa koji su ostali bez njega. Pogledajte ovo biće, ako neko želi da ga udomi kontakt je