22/03/2024
Dragi članovi i prijatelji grupe,
nakon nekoliko dana prozivanja udruženja Indy šapice, njegovih predsjednice i članova, osjećamo potrebu da se o tome, kao i o maci Molly, konačno izjasnimo.
Molly je bila ulična mačka koja je redovno boravila kod zaposlenih Željezničke stanice u Sarajevu. Oni su je svakodnevno hranili, a Molly je često boravila i u njihovim kancelarijama.
Molly je nedavno bila skotna, a radnici su joj bili dopustili da se u kancelariji okoti. Kako je nisu mogli na poslu zadržati, jer su dobili naređenje da je izbace, kontaktirali su Indy kako bi Udruženje pomoglo. U vrijeme okota Molly je imala i duboku ranu na vratu koju je trebalo sanirati. Isto tako, imala je i problematičan vid jer joj se, pored nestabilnih zjenica, jedno oko stalno zatvaralo.
Umjesto da Molly završi na ulici, po Molly je došao naš saradnik Almir i odveo ju je do veterinarske stanice. Molly je privremeno čuvao Almir u svojoj kući i hranio je zajedno sa svojim macama koje jedu isključivo domaću kuhanu piletinu sa rižom pomiješane sa vitaminima i sirupom Anima Strath. Tom prilikom se javila i Nataša Pejaković koja je željela da pokloni nekoliko domaćih pilića.
Međutim, u međuvremenu, saznavši za priču mace Molly preko objava Udruženja, pojavila se gospođa Džemila Mujan koja se predstavila kao vlasnica mace i preuzela Molly u vet. stanici 'na svoju ruku' prilikom jednog od pregleda.
Što se tiče mačića, i pored sveg truda i dobrog smještaja, preživjelo je jedno, a ostali su, nažalost, uginuli.
Tužni jer je navodna vlasnica Džemila preuzela Molly, trudili smo se da makar jedno mače preživi.
O boravku same Molly na nekom novom mjestu saznali smo preko objava same Džemile Mujan koja ju je preuzela.
Tom prilikom smo saznali da je Molly negdje dojila četrnaestero mačića krivicom Udruženja, o čemu sigurno ne znamo ništa, a pored toga vjerujemo da ta informacija nije ni provjerena, i da je cifra mačića pretjerana, čak i uz postojanje slike na kojoj Molly leži uz, ipak, mnogo manje mačića koji doje.
I pored velike želje da Molly spojimo sa mačićem, te kako bi se liječila rana na vratu, odustali smo od takve namjere nakon niza uvreda na račun našeg udruženja, a da razlog za njih uopšte ne znamo.
Kako nemamo namjeru da se u javnom prostoru nadmećemo ili nadmudrujemo, osvrnućemo se samo ukratko na protekle događaje.
Džemila Mujan neosnovano tvrdi da je Molly njen kućni ljubimac jer imamo dokaze o tome da je maca boravila na području Željeznične stanice bez vlasnika, a nije bila ni čipovana. Inače ne bi bilo potrebe, ali smo prisiljeni reći da vlasnici ne ostavljaju svoje mačke po stanicama i kancelarijama, ne puštaju ih da se tamo okote, nego ih sterilišu, a tretiraju i ostale povrede ukoliko ih ima, što je bio slučaj kod Molly.
Nejasno je i to zbog čega pomenuta gospođa uporno tvrdi da mačke zbog Udruženja samo umiru. Desetine i stotine primjera spašenih, ozdravljenih i udomljenih mačaka govore za sebe. Pored toga, bilo kakav namaštan prigovor Džemile Mujan u vezi s tim da Molly jede hljeb s vodom je neubjedljiv, s obzirom na dokaz koji objavljujemo o tome kako se ona ili neka druga maca u našem privremenom skrbništvu hrani.
Naše Udruženje se bavi ozbiljnim i teškim zadacima spašavanja, sterilizacije, liječenja i udomljavanja koje bi, zapravo, trebalo da preuzme neki nivo vlasti u našoj zemlji, imajući u vidu da ulične životinje pripadaju državi i svima nama. S obzirom da naša država ovo pitanje uporno ignoriše, ovo udruženje je, ustvari, grupa entuzijasta koja pokušava riješiti skoro nerješivo. I, pritom ima rezultate. O tome da postoje gledišta da se ovdje novac prosi, reći ćemo onda baš 'da'; prosi se u ime životinja koje ne zaslužuju da ih se tretira kao uličnu nužnost i mrsku stvarnost.
Isto tako, nije jasno zbog čega pomenuta gospođa Udruženju pripisuje zaradu i finansijsku korist članova putem aktivnosti pomaganja životinja. S obzirom da Udruženje radi isključivo na osnovu donacija koje koristi za pomoć macama, te pored brojnih mačaka koje moraju da se zbrinu, prosto je nemoguće ostvariti bilo kakvu materijalnu korist samih članova Udruženja čak i kad bi oni to željeli. Suludo je o tome misliti ili govoriti, te moramo naglasiti da su svi članovi Udruženja volonteri i da je istina da su oni svi finansijski, zapravo, na gubitku, jer nerijetko troše i vlastita sredstva kako bi dopunili nedostajuća sredstva donacija. Ipak, o tome nikad ne govore. Članovi to tako svakako ne posmatraju kao vlastiti gubitak, jer je život maca u ovoj priči najvažniji, iako cijeli angažman članove Udruženja košta i mnogo slobodnog vremena.
Udruženje ne bježi ni od toga da prizna da poneka maca i premine, ali smatramo da je tako nešto normalno pored svih neprijatnih, prljavih i nezdravih uslova života uličnih životinja koje niko od nas ne može samostalno da spriječi i sa kojima se svakodnevno suočavamo baš mi svi.
Ističemo da je krajnje neprimjereno, nerazumno, paušalno, nepromišljeno i besmisleno isticati bilo šta na štetu Udruženja kada je spašavanje mačaka u pitanju.
Ne znači da nismo spremni odgovoriti na pitanja zainteresovanih lica, objasniti ili opravdati naše radnje, ali je neozbiljno i maliciozno baviti se vlastitim neosnovanim predstavama, kvalifikovati ih na najlošiji i neljudski način i pripisivati ih Udruženju koje pokušava da pomakne jednu trunku sa mrtve društvene tačke.
Neka je na obraz i dušu svima koji se takvim idejama hrane i njima potpiruju javnost.
🐾🐾
