06/09/2024
❤️
Kontakti:
066 877 040 Stanislava Đurić
065 890 031 Ranko Đurić
❤️
🙂❤️
Da pišem o hrabrim i velikim Ljudima uvijek imam snage.
Ima ih mnogo, ali nedovoljno koliko ima onih suprotnih !
Ubica pasa iz strasti, posrednih i neposrednih ima mnogo više, glasniji su , uticajniji, udruženiji, sa sjajem u očima rade to što rade i uporno urade - jer znaju da se uvijek mogu pritajiti i dokaze svojih djela prikriti i opravdati ,,višim ciljevima".
Pretvarati se da se nije dogodilo.
Lakše je ubiti, nego brinuti se i liječiti.
Ubiti nekome psa, nema uporište u ekonomiji i privredi, zdravstvu i koječemu, već je direktno usmjereno na njegovog vlasnika, na čovjeka koji ga voli i koji se o njemu brine .
To je neka pritajena, sadistička crta osvete ničim izazvane, demonstracija moći.
To je neka strast psihička da se posmatra uticaj nedjela na čovjeka kome je stalo do životinje, da se posmatra kako ga tegoba i tuga urušavaju i remete mu ravnotežu.
I tako je tradicionalno narodno obračunavanje , neki vid slatke , svesrdne pakosti da se učini nekom zlo , da se gleda žrtva i njena žalost za izgubljenim ljubimcem , gorčina koja traje truje mu život, a da se sve to pravda da je vezanost pomenutog čovjeka za živo biće kao da je nešto loše i slabost.
Da se uživa u učinjenom djelu bez grama empatije da li za tom životinjom žali odrasla osoba ili neko dijete.
Treba biti jak i nemilosrdan, jer briga o ljubimcima je društveno ponižena i obezvrijeđena da pripada slaboj manjini koja nije dobra sa pameću, dok se surovost promoviše kao kvalitet.
Ne obazirati se na to da jedno dijete nikada dok je živo , ni do starosti neće zaboraviti ubijenog četvoronožnog drugara , niti onoga ko je to uradio - bez obzira što je bezimen ili zaštićen.
Zauvijek će zapamtiti da je baba, deda, otac , majka odvezla psa , mačku i bacili negdje ili platili nekome da to uradi ili direktno ubili svoju ili tuđu životinju.
Da na vrijeme rastu sa tim vaspitanjem da je to normalno.
Takođe, jedan dio će rasti sa usađenim navikama i isto tako će raditi i u svom vijeku, prenositi na sljedeće generacije tradicionalni pristup. Izbaci ili ubij ili najbolje daj nekom drugom da to uradi.
Ako smo superiornija vrsta , naša snaga se ogleda u tome koliko možemo biti bolji prema slabijim , a ne suroviji i gori, jer nikako ne bi voljeli da sve više sile kojima se molimo i od njih strahujemo budu takvi prema nama zbog naših (ne)djela. Imamo li zašto da se nadamo da neće biti gluvi na naše kuknjave i potrebe.
Ako se nešto redovno dešava, ne znači da je normalno.
Ne liječiti, ne sterilisati, ne osjećati da treba pomoći da se sanira bol i patnja životinje, zanemarivati i ubijati.
Da li je sav ovaj Univerzum i sve blagodeti fizičke i mentalne koje su nam date kreirane samo da bi ove ruke umjesto dobrobiti i stvaralaštva sijale uništenje ?
Svaki problem ne može se riješiti uništavanjem, već se mora raditi i na edukaciji i promjeni tradicionalnih navika.
Pa nekada su ljude na lomačama spaljivali, bacali sa litice da se dodvore božanstvima u koja su vjerovali , pa se opet civilizacijski to promijenilo - zašto se i odnos prema ljudima koji drže životinje mora mijenjati.
To nisu ni slabići, ni gubitnici , ni ,,bacači para" , već ljudi koji su sasvim svjesni da su ljudska bića koja dijele ovu Planetu sa svim ostalim živim bićima koja imaju pravo na život.
Bezbrižan život jednog psa ili mačke nije moguć ukoliko je neprekidno u opasnosti da se Volja Uništenja promoviše jače , nego Volja Dobrobiti.
Na priloženim slikama je predivni mačak koji je imao bliski susret sa nedruželjubivim psima , te su zadnje noge zbog povreda nefunkcionalne za kretanje, a rane zahtijevaju još obrada.
Zar nije velika čast upoznati mlade ljude pune empatije i vrijedne ljude kojima nije teško da se i dalje o njemu brinu sada kada je bespomoćan, da ga vole i da mu olakšavaju svaki dan njegov Mačiji život koji mu je preostao.
Mladi ljudi koji ne bježe od problema, već se hrabro suočavaju , jer su sposobni da žele i mogu.
Mladi ljudi koji imaju emocionalnu inteligenciju da pomognu svojoj životinji koja je bespomoćna da bez pomoći preživi.
Šta mislite da li će kvalitetnije ličnosti za svoje okruženje i bližnje biti takvi mladi ljudi ili oni kojima je mrsko ustati ujutro i umiti se , suočiti sa novim danom punim izazova cjelodnevnih druženja sa telefonima i virtuelnim, savršenim fotografijama i životima i lažnim pričama bez kraja i poente lovaca na lajkova i novac koji su sve samo nisu to.
Istinita realnost dobrog djela prema živim bićima vs. virtuelni život ovisnika laži sa interneta.
Ljudi koji se brinu o životinjama ne smiju biti poniženi, kažnjeni za normalnosti , a ne dobrotu, jer njihova je snaga u djelima, a ne u nedjelima.
Stanislava Đurić dvm
❤️
Četrnaest godinica. ❤️ Starački problemi. Apsces izazvan procesom na korijenu zuba.
Odgovorno vlasništvo ❤️
😄❤️
❤️❤️ ❤️❤️❤️ Moje
😄
Odgovorno vlasništvo
Hvala porodici Veizović za pokrivanje troškova sterilizacije odbačene duše Uške u ime naše i Udruženja za zaštitu životinja Aska.
Hvala vam od ❤️.
E, tugo ...
Dovedeni bolesni, majku zgazio auto.
Pogled ....
Borite se lavovi.
Sterilišite životinje, zar da se ovako pate.
Odgovorno vlasništvo .
31.07.2024.
Kako medicinari se nose sa porazom, sa gubitkom.
Kako se veterinari nose sa porazom.
Kad više ne postoji riječ koja može utješiti, ublažiti, bilo šta uraditi.
Kad tijelo izda u sred operacije,anestezije, kad reanimacija ne uspije, ni jedna jedina hitna procedura ne uspije.
Kad se tumor pretvori u horor.
Kad hiljadu predosjećaja postanu stvarnost.
Kad treba saopštiti.
Kad se vlasnica drži dostojanstveno, dok suze kreću, a ti si sam sebi da iskočiš iz rođene kože - ali nemaš ...ništa više nemaš...reći.
Jer su emocije ljudi zdrobljene, smrskane, razbijene.
Jer je bilo, jer je tako, jer je moglo...
Kasno je.
Šta god da je moglo , bilo, htjelo, kasno je.
Da na jednoj strani spasiš jedan i izgubiš jedan život - da u nečijem sjećanju zauvijek ostaneš taj koji je , kod kog je ...otišao najbolji prijatelj.
Da li to može da se razumije, da li može da se opravda, objasni, da li sam sebi možeš odagnati misli od šoka, nije važno.
Važno da se desila najgora noćna i dnevna mora .
A u boksovima čekaju drugi pacijenti...jer ...moraš nastaviti ...moraš to ti je posao, to ti je život...
Život i smrt.
Radiš posao život i smrt guraju se na rastegnutoj niti.
Strašno.
Stanislava Đurić, dvm
Zašto pričam odgovorna sterilizacija .
Šta ima lijepo u ovoj priči ?
Pričaćemo je Bezimena i Ja.
,,Ja sam Bezimena. Ja sam ona koja je došla na svijet kao ženka, koja je rođenjem dobila dar da donosi novi život i da zbog istog bude omrznuta, odbačena, istjerana i na svu muku svoje tužne životne priče skotna.
,,Baci ženskaru, samo uzmi mužjaka."
Ko zna koje ruke su te odbacile i nastavile život svoj bez pomisli gdje je to biće koje nije postalo drago i zaštićeno, koliko god dobro bilo.
Gladna, sama, skotna...vjerovatno i fizički udarena , zatečena u kanalizacionoj cijevi kad je porođaj počeo prevremeni, cijevi od skoro petnaest metara, ispred predivne kuće, cijevi koja je bila jedino sklonište.
Skotna, sama u cijevi.
Skotna, sama, gladna u mraku , u cijevi , kad su počeli bolovi, kad je porođaj počeo sama, bez ruku nježnih vlasnika, peškira da dočekaju male živote.
Bez ruku svih onih koji govore ,,nemojte sterilisati, greota", a pustiti da umru bačeni ,,nije greota".
Dobri ljudi su čuli pištanje gladnih usta, vidjeli, dozivali pokušavali , kako dozivati neprogledalu štenad i iscrpljeni, krvavu kuju...kako ih izvući iz cijevi...sati, dani, strahote jednog običnog niza kanalizacionoj cijevi.
Molbe na društvenoj mreži...kuja je izašla, loše je ...leži.
Sad pričam ja. Da pročitam rečenicu očaja djevojke koja moli za pomoć , kuja leži, oni su unutra ako preživi do sutra, vodićemo veterinaru...noć.
Kakvo ,,sutra" za nju nema sutra...
Poziv za pomoć.
Nebitno su detalji...posao je sve je posao.
Posao veterinara, posao čovjeka
Ljudi okupljeni, Bezimena u kanalu, leži polusvjesna...mrak, iz dubine cijevi dopire jedva čujan pisak.
Majku moramo spasiti, ona neće preživjeti bez hitne pomoći.
Ostaviti pisak u cijevi.
I ostati u nemiru da odvodiš majku , a možda su mogli biti živi. Ona neće imati snage da uđe u cijev, ovo traje danima.
Šta ću drugo.
Ulazim u cijev, pužem u prljavštinu, natapa mi pantalone masnoća komadića kobasice ubačene da prizovu kuju, kamenčići zabadaju se u ruke Nemoj ići.
Moram ići.
Moj želudac to ne bi podnio saznanje da su možda mogli biti živi i njen pogled pun pitanja gdje su.
Sreća da imaju bateriju, pužem kroz cijev metar po metar nikad stići do obrisa malih tijela na polovini p**a.
A znam da ne mogu preživjeti ...možda ni ona neće.
Konačno sam blizu, vazduh ustajao, leži ih šestoro mrtvih, crvi gmižu po njima, neki na gomili, neki su pošli i prevrnuli se. Gledam jedno živo, ima li još ...između dva mrtva, crna tijelašca dišu još jedna pluća. Skidam uniformu i ubacujem dva i pužem nazad.
U transporteru je Bezimena, dva šteneta pored nje.
Osjećam joj po dahu da je mirnija jer su tu oni.
Vozim , zastajem u putu da opet vidim da li su živi, ona se jedva pomijera, ali je ipak spustila glavu preko jednog šteneta. Oboje se hlade...njene oči, upale, usahle, najtužniji pogled koji ikada jedno živo biće može imati.
Ona je i dalje uz njih.
Terapije i infuzije, gubi se , krv curi iz nje, trese se, oči se izvrću unazad , ne reaguje ...malima prihrana, nemaju refleks sisanja, nemaju snage ...u toku noći i ono malo konca života se pokidalo...otišli su kao i braća i sestre, rođeni da umru.
Bezimena se bori za oporavak, borimo se za nju.
Prepuna crva, gdje god je krv bila krzno se natopilo.
Ne gleda me, oči joj suzne...upale.
Znam Bezimena da patiš, nesvjesna bilo kakve krivice za svoje stanje.
Kriva si što si odbačena kao smeće, osuđena na bol. Znam da te boli fizički, znam da ti Dušu pseću boli strah i nemoć.
Zašto ljudi.
Bezimenoj se borimo za život.
Ona to osjeća, kako samo jedna pseća Duša može, kako nikad ni jedan čovjek ne bi znao biti tako žedan pažnje i uplašen zbog izdatog povjerenja.
Jel ovo lijepo da se dešava tim bićima ?
Stanislava Đurić, dvm
Beli - priča. Pored sve moje muke što sam doživio da budem ničiji i izbačen, napadnut sam od strane jačeg, vlasničkog psa. Ionako nepovjerljiv i povučen, trpio sam zagnojenu povredu bez glasa koliko mi je teško. Jer su samoća i izdaja teže od fizičkog bola.
Biljana Petrovic - uspomena na Žuću,- koja si snosila troškove mog oporavka VELIKO HVALA u ime Udruženja za zaštitu životinja Aska i u naše ime.
Zagnojena rana očišćena, uklonjeni peti prsti, upale oba oka, tretirana šuga, kastriran i hirurški tretirana umbilikalna kila na grudima koja bi mi mogla u budućnosti napraviti problem.
Stanislava Đurić , dvm
Princeza je preživjela teške povrede u kojima je ostala bez majke i sestre. Jedina preživjela se vratila kući, otkinuto meso, tragovi zuba. Dug oporavak od fizičkih i psihičkih trauma u kome smo sve od sebe dali da joj vratimo sjaj u uplakane oči, sterilisana i da joj poželimo svu sreću sa svojim ljudima.
Stanislava Đurić, dvm
U ime sjećanja na Žuću HVALA Biljana Petrović , od nas i Udruženja za zaštitu životinja Aska - druga sterilizacija da njihova Sindi dobije šansu da nađe svoje ljude. ❤️
Odgovorno ❤️
Odgovorno ❤️ ( od preko 40 kg 😁).
Od predivnih komšija , predivan doručak .
HVALA OD SRCA ❤️.
Donja Trnova ❤️
Stanislava Đurić, dvm
Ja sam posebna. Slijepa sam. Odlično funkcionišem u dvorištu predivnih ljudi koji nisu okrenuli glavu od slijepog mačeta.
Čak se ni pasa ne bojim, neustrašiva i savršeno orijentisana u prostoru.
Čast mi je poznavati Ljude koji se o tebi brinu
Odgovorno pomodarstvo - hvala što sterilišete ❤️
TRAŽE SE MAJKA I ŠTENE !!! Lokacija : DONJA TRNOVA.
Donja Trnova 178
Ugljevik
76335
Be the first to know and let us send you an email when Veterinarska ambulanta TOMO Donja Trnova posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.
Send a message to Veterinarska ambulanta TOMO Donja Trnova:
Ni jedno biće nije zaslužilo da napusti ovaj svijet bez traga. Ovo je bio Žućo. Jedan sasvim običan pas...godinama isto običan i uvijek isto dobar i predivan i odan. Jedan sasvim običan pas... Molim vas da oni koji životinje ne vole ili ne osjećaju njihovu dušu neka ne čitaju dalje. Ova priča je za one koji imaju oči da vide, uši da čuju i ruke da ne stoje skrštene pred patnjom životinje. Meni nemojte da zamjerite ni jedni ni drugi , jer radim posao koji zahtijeva da su mi ipak bliskiji oni koji ne sjede skrštenih ruku pred patnjom životinje. Jednog običnog psa. Nekome je običan, nekome je Duša, Srce, Ljubav, Prijatelj. Šta je meni ? Pacijent... Pričaću vam priču kao da pričaju dvije osobe. Jednoga dana poziv da se pomogne jednom Žući...dovoljno je reći da pomoć nije tražio vlasnik , niti snosio troškove. Vlasnik je dovoljno human da nije pozvao lovca da ga ubije ( a otprilike to je uobičajena opcija), ali uvijek postoji varijanta da se pusti sa lanca da ode u šumu i umre, kao i svi normalni psi i spasi vlasnika od tog pritiska na frizuru zbog gledanja bolesnog stanja njegovog ...psa. Da je neko dovoljno svjestan da do svega ovoga nije trebalo da dođe da je doveden na vrijeme ? Ne treba da sudim, nema se para , teško se živi, ko još može da odvoji da liječi psa. Da...da, ma znate pojedini o čemu pričam. Da li možemo da se pitamo koliko dugo su trajale Žućine muke. A on ih je trpio...dobroćudan, sa tragom lanca na vratu...dok više nije moglo dalje, jer nije bilo moguće. Sa gledišta posla šta je trebalo , uspavati ga odmah. Ili pokušati , usuditi se i suočiti sa teškom Žućinom situacijom. I šta smo našli u višesatnoj borbi. Onda kad više nije mogao da vrši ni malu , ni veliku nuždu ko zna koliko dugo. Ni ono malo što je pokušavao izbaciti više nije mogao od zaostalog sadržaja Koliko dugo se Žućo punio kad smo iz njega izvadili 7 kg sadržaja, kad mu je u tu kilu koja je bar godinu, dvije se stvarala
Princezo stidljiva...posle tri dana infuzije...prvi zalogajčić, prvo mahanje repom i ustajanje. Bori se Anđele ❤️
Nedelja veče...ambulanta...nigdje nikog...vrata se otvaraju...umotan u ćebe...mačak...majka i ćerka. Hitno, mačak bez svijesti, udario ga auto...suze i briga. I kažu mi da su iz Čelića vozili tražeći veterinara da nađu pomoć...došli do nas. Mačak je imao jak udarac u glavu, potres mozga...borba je bila prvo da mu ukažem hitnu pomoć , otkloni bol, da vidimo ,,gdje smo" da preživi noć kod nas...a onda da svi se uzdamo u ,,mačijih devet života"...radim oko mačka i niko nije imun na nečije iskrene suze zbog životinje, steglo nešto u grudima...drži se mačak , bori se...daj mi šansu da mogu da javim lijepe vijesti da budeš dobro .. Razmišljam ...živote toliko se loših stvari dešava životinjama, odbačene , zanemarene ... Kakav čovjek moraš biti da pređeš toliku razdaljinu da potražiš pomoć za ljubimca koji je u besvjesnom stanju, da brineš, da ga ljubiš sa suzama. Drama u četiri zida, kad se neko biće voli. Prošla sam sve to kad sam ja bila neko ko traži pomoć i plače ...jer ne želi da izgubi to klupko dlake i kostiju. Prošla sam i to kad kao djetetu niko nije imao razumijevanja ,,vremena" da mi dovede pomoć za životinju, biće dobro...a nije. Prošla sam i to kad kao dijete klečiš u suzama pored umirućeg krzna , jer te niko nije ozbiljno na vrijeme shvatio ...zbog vremena, zbog para, zbog ,,drugih briga" , ne znam i govoriš sebi ponavljaš stotinu puta ,, ja ne mogu da ti pomognem...ja ne mogu da ti pomognem...jednog dana kunem ti se da ću ja znati i moći". Životinje i ljudi, životinje i djeca - veza neraskidiva - najteže pada kad se bitka izgubi - kuda pobjeći od sebe od svijeta u tim trenucima...saopštiti ... ,,To je samo životinja" Ali, to je i čovjek koji je toj životinji sve na Svijetu i ponekad i ona njemu". Svi preduslovi za knedlu u grlu. I nisu usamljeni ovakvi ljudi , ima ih - nekim životinjama se može pomoći, neke priče su tužne i nemaju suze radosnice - poraz pred smrću mora da se podne
Dodatna djelatnost- vježbamo zahtjevan zadatak kako dobiti samo jednu dobru sliku ( na sto promašenih) , kad je model ambiciozno zainteresovan za saradnju. 😂 Rankov foto hobi, strpljenje i oprema, Moj zadatak ,,priprema modela" ( očigledno je da to ni najmanje nije problem). Iskopali smo negdje iz starih zaliha i ogrlicu i povodac, samo još treba uvježbati ,,poziranje" ❤️
Kad si mogla pojesti majicu, pa kad smo te već ,,pročepili" i digli na noge da preživiš, jedi sve i mene pojedi , samo budi dobro ❤️ Stanislava Đurić, dvm
Princezo, bori se . ❤️ Radujemo se tvom prvom obroku. Enteritisi su opasni po život, ali na svu sreću NIJE SVAKI KRVAVI PROLIV PARVOVIROZA.
Kad ti dođu na sterilizaciju psi koji nikad nisu imali priliku da budu 100% nečiji. Kad ti dođe pas koji iz straha će ujesti i pokušao je ujesti, svaki nagli pokret može biti uzrok da reaguje jer ga strah tjera da se brani. Šta onda ? Nikakav problem vezati usta, uzeti sajlu i vrati se s njim , završiti operaciju i vratiti ... On će BITI KRIV JER JE UJEDLJIV. Ne , JA sam kriva što ga nisam poštedjela situacije koja mu je stvarala strah. To je zadatak, intervencija i posao. Kad voliš , kad osjećaš, kad radiš posao koji si sam birao, koji si sam iz sveg srca želio - onda znaš da ne postoji novac koji ,,plaća uslugu". Jer je pred tobom ovo živo, osjećajno, odbačeno biće, nesrećno zbog neljudi. Nikad dovoljno strpljenja, opreza , ni ljubavi - koja mora biti iskrena i jasna kako bi je psi prepoznali. Sjedni satima pored kaveza i mikrometar, po mikrometar napreduj u prevazilaženju otvorene nelagodnosti koja može dovesti do samoodbrambenog ujeda. Sati lijepih riječi, njegovog snebivanja, prva njuškanja da bi mogao dobiti povjerenje te duše čiste. Da bi je mogao operisati, da bi je mogla staviti na povodac na kojem nikad nije bio...da bi mogla izvesti ga da izvrši nuždu, nahraniti, zbrinuti, presvući ...sve to što ide uz jednu ,,samo to" operaciju. I onda nakon uloženih truda Anđeo ti vjeruje, uzmeš ga u ruke, u zagrljaj... Koji nikad nije osjetio ....prije nego što ga opet pustiš u propast njegove sudbine. Čime su ti psi zaslužili da od nas ljudi za svoju dobrotu dobijaju za uzvrat smrt i ostavljanje. Zar je teško voljeti ovakva bića.
Radmila je danas prohodala. 🎊. Auto je udario 01.12. , oporavila se, ali nije mogla da se osloni na prednju nogu. Metodom iskustva, posmatranja, prepipavanja smo dali pretpostavku da će se oporaviti samo mirovanjem...curica je jutros prvi put od nesreće na sve četiri noge, konačno se oslonila. Ovo je čista ljubav i na tri i na četiri noge, neodoljiva. ❤️ Stanislava Djuric , dvm