02/07/2024
Važne informacije❗️
MIKROČIPIRANJE I SLJEDIVOST
(Muke po veterinarima)
U periodu od 2017. do 2022. Hrvatska je dobila nekoliko vrlo korisnih i kvalitetnih zakona i pravilnika koji reguliraju područje dobrobiti i zbrinjavanja životinja. Većina ih se temelji na direktivama EU što znači da obavezuju sve članice EU. Naime, „Direktiva je zakonodavni akt kojim se utvrđuje cilj koji države članice EU-a moraju ostvariti. No zemlje moraju same osmisliti svoje zakone o tome kako će te ciljeve postići.“
Osim toga, na neke značajne pozitivne promjene u hrvatskom zakonodavstvu utjecale su jače i aktivnije udruge za zaštitu i prava životinja poput Prijatelja životinja i drugih udruga od 56 članica Mreže za zaštitu životinja.
Ovdje ćemo se osvrnuti samo na jedan aspekt tih promjena – mikročipiranje pasa.
• Mikročipiranje i oglašavanje
Zakonom o zaštiti životinja (2017.) propisano je da se pri oglašavanju pasa i štenaca na poklon ili prodaju moraju navesti mikročip psa, mikročip majke štenaca i mikročipovi štenaca. Za pojedinca i za oglašivača koji objavljuje pse bez čipova propisana je kazna. Pored toga, svi uzgajivači / prodavači pasa moraju biti registrirani u upisniku uzgajivača pri Ministarstvu poljoprivrede, te broj koji su tamo dobili također moraju navesti u oglasu.
Istim Zakonom definirano je da se psi u skloništu moraju mikročipirati najkasnije 10 dana po njihovom dolasku u sklonište.
• Mikročipiranje, vlasnici legala i sljedivost
Zakonom o zdravlju životinja (2022.) vrlo jasno je definirano da se psi mikročipiraju u leglu prije prodaje ili poklanjanja, a najkasnije 90 dana od dana štenjenja u slučaju da do tada još nisu poklonjeni ili prodani.
Što to znači za vlasnike pasa i veterinare? Jednostavno, pas smije biti čipiran samo u leglu ili preko skloništa. Nema više dolazaka veterinaru s kupljenim ili pronađenim štencem/psom u rukama po principu „evo mene da mi čipirate psa“. Od kuda je pas, nikome nije bilo važno. E, već odavno jest. Zašto? Zato što su se psi i štenci masovno prodavali i poklanjali bez čipova, bez ikakve garancije da će ga novi vlasnik ikada čipirati, pa se tako psi lako odbacuju i pune skloništa. Sada je kažnjivo ako vlasnik legla ne čipira sve štence na sebe prije nego ih proda ili pokloni.
• Udruga veterinara i veterinarskih tehničara (HVK)
Kada je 2022. godine nacrt Zakona o zdravlju životinja bio na javnoj raspravi, Hrvatska veterinarska komora (dalje u tekstu HVK) pozvala je svoje članove da ga komentiraju. Neki, doduše rijetki, to su i učinili. Sam tajnik HVK-a bio je član povjerenstva za izradu tog Zakona. Dakle, veterinari ne mogu reći da nisu barem čuli za taj Zakon. No, Zakona o zdravlju životinja ni danas nema na web stranici HVK-a ali zato tamo još uvijek stoji Pravilnik o označavanju pasa koji je ovim Zakonom ukinut!
Ako HVK ignorira Zakon koji je ne samo važan zbog označavanja pasa - sadrži 117 članaka - već je općenito važan za zdravlje svih životinja kojim se veterinari bave ali i ljudi, ne treba čuditi što ga ignoriraju i veterinari. Praksa je pokazala da je malo veterinara svjesno postojanja ovog Zakona, jer su ignorirali onaj poziv na javnu raspravu koji im je uputila HVK, a ne primjenjuje ga - niti jedan!
• Prijave za kršenje Zakona
Iako sporo, ipak se stvari mijenjaju. Nakon zavidne strpljivosti, udruge su shvatile da iako propisa ima u praksi pomaka nema, pa su krenule prve prijave i prve kazne, za početak uzgajivača koji su poklanjali ili prodavali legla bez mikročipa, a odnedavno i veterinara koji su naknadno takve pse i čipirali, kao i one pronađene koji nisu evidentirani preko skloništa.
Mi se, naravno, ne radujemo kaznama ali se pokazalo da drugog načina nema. Propisi su doneseni ali se nisu primjenjivali, ni nakon urgiranja, zamolbi, pisanja dopisa.
• Kako to treba i može izgledati u praksi?
Svaki vlasnik kujice koja se okotila mora čipirati sve štence. Učinit će to kod svog veterinara. Mikročip nije skup, 12,90 eura jednom u životu psa.
Svaki nalaznik psa prijavit će pronađenog psa nadležnom skloništu - preko komunalnog redara ili direktno, ovisno o pravilima grada ili općine na čijem teritoriju živi. Pas ne mora biti smješten u sklonište, ali mora proći proceduru oglašavanja i 14-dnevnog čekanja da se eventualno javi pravi vlasnik. Pas će biti evidentiran u skloništu, čipiran na sklonište i na raspolaganju za udomljenje tek nakon protoka 14-og dana, uz ugovor i prijenos vlasništva. Još od 2017. kažnjivo je ako nalaznik ne prijavi skloništu da je pronašao psa.
• Nalaznik psa – grad / općina – veterinar - sklonište
Neki će sada pitati kako će se to izvesti ako je nalaznik psa udaljen od skloništa 50-ak pa i više kilometara? Jednostavno, podatke o psu - fotografija, spol, dob, narav.. - skloništu će poslati komunalni redar ili najbliži veterinar, ovisno o dogovoru. Zatim će sklonište odobriti i platiti osnovni pregled, čipiranje i cijepljenje psa (i kastraciju kada dođe vrijeme), te poslati ugovor privremenom skrbniku na potpis. Nakon 14 dana, ukoliko se vlasnik psa ne pojavi, a privremeni skrbnik želi zadržati psa ili pronađe zainteresiranog udomitelja, potpisuje se ugovor sa skloništem i veterinar izvrši prijenos vlasništva na mikročipu. U današnje doba raširenog informatičkog znanja, to uopće nije problem.
• Hrvatska malo bliže EU
Kad se svi priviknu, a nadamo se uskoro jer Ministarstvo poljoprivrede poduzima korake da se svi veterinari informiraju i obavezno provode propise, nitko neće moći ušetati u veterinarsku ordinaciju i tražiti da se psa čipira bez da se zna njegovo porijeklo. Ovo već odavno funkcionira primjerice u Sloveniji, zato ne vidimo razlog da ne funkcionira i ovdje. Slovenski veterinari dobro znaju da mogu izgubiti licencu ako prekrše propise. Hrvatski tek to trebaju shvatiti. Šteta što su do sada kršili zakone jer da nisu, ova bi praksa već odavno bila uhodana.
• Zbog dobrobiti društva i ljubavi prema psima
U Hrvatskoj se procjenjuje da se godišnje napusti 10-ak tisuća kućnih ljubimaca. Točnog podatka nema jer mnogi su pokupljeni s ulice, a da nitko ne zna tko ih je pokupio i kako su završili. Svi oni dolaze iz nečijeg legla, iz nečijeg dvorišta. Skloništa su prepuna, volonteri i udruge također. Dok se mnogi prave da problema nema, društvo, donatori, volonteri plaćaju danak nečije neodgovornosti, nebrige, nemara. Uzgajivači bilo pasa za prodaju ili tzv. kućnih legala ne bi trošili novce na čipove, nije ih briga kome će ih dati i kako će se taj novi vlasnik prema njima ophoditi, njima je bitno da zarade ili da ih se riješe. Tu nema ljubavi prema psima, ni od onih koji ih daju, niti od onih koji ih uzimaju, a također niti od onih koji ovo podržavaju.
• Zaštitite sebe i pse
Stoga, NE kupujte niti udomljavajte psa koji nije čipiran na prvog vlasnika, kako biste ga uredno mogli prepisati na sebe. Time štitite sebe od neugodnosti, ali i sve pse.
