Evo još jedna iz Milinih memoara.
Kad ga je u vlastitom dvoru napala klamerica.
Mene je njega točno sram. 😁
Vikala je i prebila nas istovremeno.
Pa nam se prijetila ubojstvom..
Onda je vikala na tu neku žensku, i na mikro Fifija, koji je i napravio cijelu pomutnju u našem dvorištu.
Napao je mene, a kMica me branila.
Htjela je i njih prebiti, ali su zbrisali..
Onda je i njima zaprijetila ubojstvom, na daljinu doduše.
Pa je ženska vikala da će zvati polis.
Fifi je opet dotrčao nazad derući se.
Gospođa je ostala na kraju ulice zapomažući da će joj ubiti Fifija.
Onda je Ona urlala da dođe po Fifija ili će biti Fifi na lešo.
Ja sam se sakrio iza stupa i šutio.
Al kMici vrag nije dao mira pa se opet zaletila Fifiju u oči.
Fifi je zbrisao u susjedovo dvorište.
Gazdarica mu i dalje urla da će veliki pas zaklati Fifija.
Koji faking pas? kMica ti je mačka glupačo!
Susjeda umire na balkonu.
Glasno navija za kMicu.
Sad je Ona već ispalila do kraja.
Najurila nas u kuću.
Susjeda je smijući se donila ribu za kMicu pred vrata.
Onda je Ona susjedu umjesto hvala sterala u materinu.
Fifi je nestao bez traga.
Čekamo polis i u kazni smo.
Ako Ona dospije na robiju, udomljavamo se.
U paru.
A vi? Kako ste?
Dan ćemo završit crticom iz Milinih putopisa.
Diži lijeno dupe Mile, idemo Užbenik!!!
Kontam, đir po Docu, njoj kava, meni sladoled na rivi, koja sličica isprid katedrale, đir do tvrđave možda, ručak negdi u Vodicama..
I ja hop! Za Užbenik spreman!!
Kad sam vidio auto, srce mi od sreće preskočilo. King size krevet mi napravila! U pravom autu, ne u Beeeemobilu! I igračke je stavila!!! I torbu!!
Njušim overnajt u Vodicama!!!
Nakon nekog vremena izlazi Ona s autoputa.
Piš pauza. Ok.
I taman ja prvi mlaz, kad stiže drug Rade.
Kaže ide i ona.
Super! Sad već njušim i vikend u Vodicama!
Došli u Šibenik, uskokodakale se njih dvije.
Čujem spominju more.
Njušim i kupanjac na Banju!
Traže more, mora nigdi.
Prolupale obe. Kako možeš falit more?
Kad viče drug Rade, evo, tu je!!
Veterinarska ambulanta More.
Pa pas vam mater, kakva crna ambulanta???
Ja to nisam potpisao!!!!
Jesam, nisam, uvukoše me unutra.
Ok, ako ćemo silom..same ste izabrale.
Rikao sam kao lav. Na svakog čovjeka, ženu i psa koji mi nisu prišli.
Drug Rade je od sramote pobjegla van. A Ona je pokušala ubijediti ljude da ih ja to zovem k sebi.
Aha, moš misliti!!!
Zovem upomoć jbla ti sebe lažljivu!!!
Doma me vodi!!!DOMAAA!!!
Tresao se Dalmare, tresle su se Ražine i Mandalina!!
Badave. Došao neki lik, spičio mi injekciju i adio Mile.
Zadnje čega se sjećam, u magli, je luđakinja Ona kako se valja kraj mene na podu.
Ima Boga kad su i nju drogirali, neka joj je...
Probudio sam se obrijane noge i sa pola nosa.
Toliki komad su mi odrezali, da čak 3 (TRI!!!) punta imam!!!!
Ukrcali me u auto i doma.
E moj Mile..
Otišo si Šibenika vidio nisi...
Mentalna zabilješka za ubuduće.
Kad vidim dvije spodobe, od kojih jedna ima duplo više kila nego što bi trebala, a druga upola manje dlaka oko očiju nego što bi trebala, bježim koliko me šape nose...
Ovo je slika iz tunela na povratku..
U tunelu, usred mraka, sija...
Ne sija ništa..
Četiri mraka
Našla san mapu staru nekih šest godina, iz doba kad je Mile pisa memoare.
Ovo je bila prva i jedina noć koju je proveo vani.
Isprid otvorenih vrata. 😁
Ubila me!!!
UBILA!!!
Govorom...
Svi koji imate žensku u kući, znate da je bolje da vas nogom nabije, nego da govori...
Rekla je da sam smrad, kukavica i nezahvalno đubre.
Rekla je da ću, pošto ne znam što je osjećaj krivnje, saznati što je strah.
I bome, pardon maj frenč, usrao sam se od straha.
A zašto?
Jer su usred noći dva mačora ušla u kuću i ubila Boga u kMici..
A ja sam kao trebao reagirati, jer je kMica već više puta skočila u oči drugim psima...
Ko da sam ja kriv što ona nije normalna pa se zaletava na pse???!!
Ukratko.
Oni su sinkronizirano ćopili kMicu (što ja nisam vidio jer sam spavao).
kMica se derala ko vol dok su je grizli (što ja nisam čuo jer sam spavao).
Vrištanje je probudilo Nju, koja je ka od majke rođena (to sam vidio kasnije i slabo mi je došlo) dopilotala na terasu, za rep izvukla mačka iz kantuna i bacila ga van.
Drugi je srećom pobjegao, ( tu sam se već i ja probudio), jer u kakvom je stanju Ona bila, mislim da bi ga golim rukama udavila.
kMica je ostala ležati.
Dobro su je očerupali.
Onda me Ona mrklo pogledala i urlajući odnijela kMicu na stol.
Još bih možda dobro i prošao, da nisam, dok je Ona pregledavala kMicu, otišao van i donio joj loptu.
Pakao se sručio na mene.
Mater, ćaću, bužu (???!?) iz koje sam ispao, vađenje zubi, lanac, kruh i vodu, ma sve.
I zamahnula je!!
I stala.
I rekla Njemu da me vodi što dalje od nje, jer će me ubiti!
Zgrabila kMicu i otperjala u sobu.
Skupio sam se van.
On mi je donio loptu, al badave, noge mi se odsjekle i srce prepuklo.
I tako sam prvi puta u svom mladom životu, prespavao vani u mrakači.
Iz principa.
Sam samcat.
A đubre kMica s njom u krevetu.
Glumata.
Krv i rane joj se uopće ne vide jer je crna.
A i vet je rekla da je sve to površinski, i da je više u stanju šoka.
Znači,
My name is Mile.
Mile Kupusnjača.
Safta zglobove.
I prezalogaji tu i tamo.
Nama je iščupalo crniku.
Plodinama je odnilo Plodine.
Novim zgradama je odnilo staklene i plastične ograde.
Žal mi crnike.
Ovo drugo se da napravit kako spada
Prije malo više od dvi godine, u jeku renovacije, pošla san u Lidl, kupila mašinicu za nekih sto kun i sela porazgovarati s Milom.
Čuhaj Milence, nema više salona i frizura, nemamo para, siromašni smo i moraš se prilagodit.
Doma ćeš se prat i frizirat, neću te zapustit.
Sve znam nemajko, sve znam.
Nekome nova kuća..
A nekome novo životno iskustvo grumanja u novoj kući..
Jadna mi skuta i palenta..
Čulo se kako je Peromuž negdi odozada otvorija vrata i kako je bala sijena pala na pod.
Nema tog psa tragača koji more konkurirati ovome super uhu i njihu.
Kad je spiza u pitanju. 😁
Nisan rič progovorila cili dan, pa moran pisati. 😁
Jeste mislili da je dan proša lišo, bez zabave?
E nije!!
Izvadila sam ćufte Peromužu za ubed.
Nije neki obožavatelj, al šta ću mu ja.
I gledan u te ćufte i mislin, koja si ti Protrka stoka.
Ostavija te je doma, u toplo, on mrzne, radi jasle, uvo ga boli.
I ti ćeš ga ćuftama šopati?!
Savjest.
Moja savjest je moj najgori neprijatej.
Uvik me uvali u sranja.
Odlučim da ću mu dati moju puretinu.
Lipo spohana prsa i pašte i šalše.
To baš voli.
Gledan jaja, mikroskop mi triba.
Dva jaja za ispohati komadić mesa.
Razvesele me mrvice.
Lipo, ufino mljevene, bez onih komada unutra.
Ispohala ja to, gren vodu za paštu stavit.
I ne da mi vrag mira.
Ja ne smin pohano.
A volin.
A ne smin.
Kaže ono pohano na tuki, aj kušaj me komadić.
I tuka ja, ćapne taj komadić.
Sva se nakostrušila.
Slabo mi došlo.
Kurbu ti jaricu ćoravu, šta si vo mekla?!?
Trk po kutiju.
Kad tamo.
Ubola prstom, polizala, slatko.
Umisto prezli, ispohala sam u mljevenim keksima za čizkejk podlogu.
I to uduplo, da mu lipo hrskavo bude.
Onda san opet išla plakati drugu Radi.
Koja me ka dobar prijatelj savjetovala da i izvanka sve pospen cukrom i da ja poiden.
Ja u plač, od žalosti, ona u plač od smija.
Kapi empatije nema u tom tilu.
Peromuž je ija ćufte.
Bez riči.
Nu ga veselog i nasmijanog!
Kako odma zna šta je na stvari.
Priporodija se od jednog dana tišine! ❤️😁😁
Dalmatinski pas i ja danas čuvamo kuću. 😁
Kad čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Buahahahahaha!
Malo morgen!
Sekunde prije katastrofe. 🤣🤣
Gudnajt dragi svitu iz mobitela..