08/11/2024
Dobar vlasnik psa
Mnogo ljudi mnogo voli pse. U suvremeno doba, čini se, više no ikad. No, ljubav bez prave posvećenosti i razumijevanja malo znači. Ona , i kad se radi o psima, nerijetko nije dovoljna. Od velikih iskaza emocija, dirljivih pričica, tepanja i maženja važnija je pravilna i odgovorna skrb, držanje psa u odgovarajućim okolnostima i druženje s njim na njemu prikladan način. Što dakle podrazumijeva biti dobar vlasnik svome psu? Tu su, prije svega, temeljne i dosta poznate stvari: kvalitetna hrana (za odraslog psa jednom ili dva p**a dnevno u obrocima, bez ostavljanja hrane u zdjelici da 'pesek ne bu gladan'), odgovarajuć ležaj ili kavez (ako je u stanu) ili kućica u mirnom kutku dvorišta, pravilna veterinarska skrb, pravilna njega dlake ali i zubiju i pandži, pravilna i prikladna oprema za šetnju (to katkad varira od psa do psa), poneka prikladna igračka (po principu manje igračaka ali da budu kvalitetne), obavezan odgoj i obuka te dovoljno mentalne i fizičke aktivnosti (ovo dvoje je često usko povezano). Na ovim stranicama o svemu navedenome već sam pisao, s naglaskom, jasno na odgoju i obuci te činjenici da su svi psi biološki predatori-lovci te primarno radne životinje. Kod mnogih su te osobine uzgojem i okolnostima ublažene ali itekako su prisutne. Postoji ipak još jedan segment koji je jako važan, a u urbanim uvjetima, može biti i presudan da bismo bili dobar vlasnik psa. To je odgovorno držanje i poštovanje svojevrsnog psetarskog bontona. Prije svega, ma koliko bili uvjereni da je vaš pas bespogovorno vodljiv i poslušan, šetanje gradskim ulicama sa psom koji nije na povodniku naprosto je neodgovorno i potencijalno ugrožava vašeg psa, druge pse, prolaznike, bicikliste, vozače automobila, tramvaja, malu djecu vašeg susjeda, mačke lutalice...itd. Nemoguće je do kraja predvidjeti sve što vas može 'zadesiti' za takve šetnje a pogibija vašeg ljubimca pod kotačima automobila za vas i njega je najcrnji, no ne i jedini scenarij s mogućim tragičnim posljedicama. Također, mnogi vlasnici tjeranja svojih kujica doživljavaju veoma ležerno pa im je čak i zabavno kad mužjaci 'opsjedaju' njihove ljubimice, što će reći bez pune svijesti o mogućim posljedicama takvih situacija, pa i zdravstvenih problema kod pasa do kojih one dovode. Naravno, i mnogi su vlasnici mužjaka takvi. Bacanje loptice skupini pasa dosta je pouzdan recept za tučnjave i međusobno ozlijeđivanje, jer psi jačih nagona nerijetko su na plijen (a to je loptica u ovom slučaju) posesivni. I inače, navikavanje pasa na bjesomučne jurnjave s drugim psima kao jedini oblik zabave dobar je temelj za razvoj brojnih problema u ponašanju. Psu treba razvijati fokus i kontakt s vlasnikom, a susretima s drugim psima izlagati ga u onoj mjeri u kojoj mu to odgovara. On vam to ne može reći ali ako ga bolje upoznate- znat ćete. Ako vam se svoga psa vodi sa sobom u kafić, nema razloga da to ne učinite, no nema razloga ni da on pri tome ne bude vezan i miran. Budite malo uviđavni i shvatite da drugi ljudi nisu dužni jednako mu se veseliti kao i vi. Druženje pasa kod veterinara naprosto je rizično ponašanje jer ne znate s kojom je dijagnozom koji pas došao ni kakve je naravi i moguće je da svog ljubimca kući dovedete bolesnijeg no što ste ga odveli onamo. Hranjenje tuđih pasa pa i svog u prisustvu drugih prava je prilika za stvaranje loših navika kod pasa, kao i za moguće sukobe pa i zdravstvene probleme pasa o čijim prehrambenim potrebama i navikama ništa ne znate. Susreti pasa na lajnama da se 'pozdrave' najčešće nisu dobra zamisao, i mogu se prakticirati samo ako se psi od ranije znaju i dobro slažu, pa se i imaju razloga 'pozdraviti'. Ni vi se ne 'pozdravljate' sa strancima, zar ne? Mnogo se govori o socijalizaciji, no ne radi se tek o nasumičnom i neosmišljenom izlaganju pasa ljudima, psima i okolnostima. Pri socijalizaciji treba uvažiti pasje kapacitete, dob i karakter i biti u određenoj mjeri oprezan. Također, ako, kao ljubitelj pasa, ugledate četveronošca koji vam je simpatičan ne pokušavajte se s njim družiti bez da prvo komunicirate s vlasnikom. Znam da mnogi ljudi, poneseni emocijama, to čine no iskustvo govori da samo veoma iskusna osoba može sa sigurnošću prepoznati je li pas doista prijateljski raspoložen a 'sladak' izgled tu može zavarati. Konačno, njegov dvonožni skrbnik ima puno pravo da iz bilo kojeg razloga ne dopušta svome psu kontaktiranje s neznancima. Za kraj, psi su veoma prilagodljiva stvorenja no nisu sposobni niti treba od njih očekivati da se prilagode baš svim vašim željama i zamislima. Katkad se u druženju sa psom valja zapitati i: 'Radim li ovo ponajprije zbog njega ili zbog sebe?' Eto, ovo su neka zapažanja i savjeti o ljudsko-pasjem, ponajprije urbanom, suživotu, s ciljem da nam on svima bude skladniji i ugodniji.
