06/08/2023
Molit ću vas da na trenutak ostavite sve do sada prikupljene informacije po strani.
Samo si dopustite na nekoliko minuta biti Vi, biti ljudsko biće, prirodno biće, dakle samo budite, postojite ovdje i sada…Ok. Osvrnite se oko sebe.
Recite mi, što vidite?
Rijeke ljudi koji teško da mare za išta izuzev vlastite dobrobiti.
Nebrojene kolone automobila na cestama koje, poput kakva toksična krvotoka presijecaju vitalne organe prirode, što je inače funkcija sada već dobrano (ovisno o geološkoj lokaciji) presušenih ili prenabujalih rijeka i potoka…Gradove i industrijske zone koji se šire na sve strane bezobzirno gutajući sve pred sobom i utapajući u bezdušno, anemično sivilo asfalta nekoć zelen i radostan život.
Vidite svoje prve susjede kako neprekidno gunđaju je im smeta komadić ptičjeg fecesa na razornim kemikalijama besprijekorno ulaštenim prozorima, vidite pijana čovjeka kako urinira po cesti, što mnogi nalaze beskrajno smiješnim, dok ih istovremeno bolno bode u oči pas koji čini to isto…
Vidite par vrana koje razbacuju smeće u potrazi za hranom parkom u kojem se igraju djeca što mnoge ljude jako ljuti, dok niti ne zamijećuju sam izvor svog tog silnog otpada oko sebe, zar ne?
Preneraženi smo štetama na usjevima koji su još odvano invadirali polja koja nikada zaista nisu niti bila (samo) naša.
Preneraženi smo štetom na automobilu nastalom uslijed izvaljivanja stabala, i štetom na vlastitim domovima. Međutim, nismo jedini koji su izgubili dom.
Ovo stablo koje se srušilo posred parka bilo je višedesetljetni živući organizam samo po sebi i ujedno dom čitave kolonije kukaca, ptica i ponekog sisavca. Smatramo li da je njihov gubitak trivijalan u usporedbi s našim, grdno se varamo.
U ovoj bitci, međutim, nema pobjednika. Ova bitka nikada nije bila niti namijenjena pobjedi ili porazu jer smrt nije niti jedno, niti drugo. Smrt je neminovnost.
Život, barem u formi u kojoj trenutno opstojimo to, uza svu svoju velebnost, nije.
Ovaj kaos, bojim se, neće stati dokle god ne uvidimo i ne priznamo važnost i međuzavisnost svih živih bića na planeti Zemlji! Sučeni smo s problemom koji nadilazi geoplitičke i znanstvene okvire no, da bismo osvijestili ovaj fenomen, osvrnimo se primarno na njegove posljedice na samu prirodu…Osvrnimo se primarno na sebe!
Što radimo ili ne radimo da pomognemo ikome izuzev nas samih?!
Jesmo li uopće svijesni da postoje i drugi?
I zaista, ukoliko su nedavne oluje utjecale na naše susjedstvo, zamislite što tek čine domovima i skloništima naših malih divljih susjeda!
Od srušenih stabala i poplava do jakih vjetrova i ekstremnih vrućina, divlje životinje trpe posljedice loših vremenskih uvjeta pojednako kao i ljudi. Stvaran učinak ovakvih oluja ponajbolje se uočava u broju zaprimljenih SOS poziva i životinja dopremljenih u oporavilišta, a koji su u takvim situacijama barem 4-5 p**a učestaliji nego li što je to slučaj prilikom uobičajenih dana bez metereoloških incidenata. Incidenti su, međutim, sve učestaliji i rapidniji a Hrvatska pritom nipošto nije izoliran slučaj. Požari, poplave, ekstremne vrućine i popratni ekstremni olujni izboji pustoše sve kontinente, bez iznimke.
No, uragani i poplave nisu jedina strahota s kojom se suočava svijet.
Tako, dok smo nedavno s užasom promatrali posljedice lošeg upravljanja zemljištem, klimatske promjene i sušu koje su dodatno potencirale i podigle šumske požare u Australiji ili Grčkoj na zastrašujuću novu razinu, pri čemu je isprva procijenjeno da je smrtnost divljih životinja iznosila milijardu izgubljenih života, da bi potom ta brojka bila revidirana na 3 milijarde poginulih ili raseljenih životinja u požarima, u Hrvatskoj takvih analiza nema niti se pokušavaju napraviti!
Umjesto toga, naše nas novinarstvo bez ikakvih posljedica (onih zakonskih) zasipava nebuloznim i doslovno antiekološkim i antibiološkim člancima o viđenjima “strašnih” lisica nakon oluje u predgrađima Zagreba ili krvoločnim kornjačama te kormoranima koji napadaju malu djecu i hrane se starcima uz obalu…Ni spomena o pošasti masovnog turizma koji ne samo da narušava prirodnu ravnotežu i obalna staništa u pojam, već satire i svaki pokušaj mriještenja ili gniježdenja vrsti u samom startu! A umjesto da se pojedinci koji ovakvo ponašanje životinja provociraju svojom neukošću ili nedostatkom ikakve empatije zakonski prozovu, njihove se priče promoviraju diljem najčitanijih portala u zemlji što je – barem po meni – ravno još jednoj dodatnoj ekološkoj katastrofi!
Ljudi nikako da shvate da smo svi u istoj kaši…i nije više stvar u tome što životinje rade već u tome što mi, ljudi, najčešće NE radimo! Barem u Hrvatskoj i na Balkanu… Vidite, kad je primjerice uragan Irma opustošio Florida Keys tamo negdje 2017., oluja je izbacila brodove na obalu, uništila više od 1000 domova i ostavila tek trag krhotina po otocima. I preživjele životinje suočile su se s prijetnjama svojoj ionako ograničenoj opskrbi slatkom vodom budući da je olujni val izbacio hektolitre slane oceanske vode u slatkovodne bazene. Međutim, ljudski stanovnici otoka reagirali su onako kako to ljudi obično čine nakon katastrofe te ponudili pomoć i svojim divljim susjedima! Naime, budući da su jeleni i ostale divlje životinje dolazile do kuća tražeći svježu vodu, ljudi su im objeručke priskakali u pomoć postavljajući one umjetne dječje bazenčiće i punili ih vodom.
No, osim trenutne pomoći u hrani i vodi, predstavljamo vam i još nekoliko savjeta o načinima na koje možete podržati svoje lokalne divlje životinjice prije, tijekom i nakon elementarnih nepogoda!
Zaštita od jakih vjetrova:
Meko drvo koje stara stabla čini privlačnim životinjama koje se gnijezde u šupljinama poput djetlića, sova, ćukova, vjeverica i sl., također podrazumijeva i veću vjerojatnost da će se ta stabla izvaliti ili biti oštećena jakim vjetrovima. No, instaliranje sigurnih kućica ili čvrstih kutija za gnijezda na mlađa i otpornija stabla poput npr. hrasta, pruža divljim životinjama donekle sigurnije mjesto za sklonište bez obzira na vremenske uvjete. Naravno, učinite li još i balkone, trijemove, staje ili šupe svoje kuće i okućnice dobrodošlima za životinje, učinit ćete određenim jedinkama, ali i čitavoj vrsti golemu uslugu!
Visoke temperature/toplinski valovi:
Sve više (a posebno one natprosječne!) temperature divlje životinje teško podnose, posebno u urbanim područjima gdje uzavrli pločnici dodatno pogoršavaju situaciju te, uz nedostatak travnatih i sjenovitih područja, i sam pokušaj života u gradu pretvaraju u pravi pakao! Stoga, ako ste ikako u prilici, posadite autohtono drveće i grmlje u svom dvorištu ili susjedstvu kako biste osigurali neophodnu sjenu i zaklon. Kupke za ptice ili posude s vodom – koje su apsolutni “must” tijekom ljetnih vrućina! – zahvalno će koristiti mnoge životinjice a ujedno su i izvrstan način za sigurno promatranje divljih životinja u okolici vašeg doma. Samo se pobrinite da posude s vodom budu na poluzaštićenoj/hladovitoj površini, da nisu dublje od nekoliko cm te da se svakodnevno čiste i pune svježom vodom kako bi se spriječilo razmnožavanje komaraca.
Poplave:
Poplave su posebno opasne za sisavce i ptice koji prave gnijezda ili jazbine u ili na tlu. Mladunci ptica koje se gnijezde na tlu česta su žrtva poplava jer su njihova gnijezda najčešće tek plitka udubljenja u travi te se brzo napune vodom za jakih kiša. Slična je situacija i s divljim zečevima i ježevima. Ako znate za njihovo gnijezdo na području svoje okućnice a očekuje se pljusak, gnijezda možete zaštititi tako da ih zaklonite npr. naopako okrenutim tačkama, većim kišobranom ili čvrstim pokrivačem koji će i dalje omogućiti pristup majci. Ako se, međutim, gnijezdo počne puniti vodom, djelujte brzo! Izvadite bebe iz gnijezda, nježno ih osušite ručnikom i stavite u kartonsku kutiju s dekicama ili grijačem da ostanu zagrijani. Nemojte ih niti pokušavati hraniti, već odmah kontaktirajte nekoga od rehabilitatora za divlje životinje za savjet o tome kako ih eventualno ponovno spojiti s majkom nakon što kiša prestane, a što uvelike ovisi i o vrsti spašene životinje. Naime, barem u slučaju ptica, čak i ukoliko je gnijezdo uništeno poplavom ili je oluja izvalila stablo, često je moguće spojiti bebe s roditeljima. Držite raseljene životinje na toplom i sigurnom u kartonskoj kutiji i svakako kontaktirajte institucije za oporavak divljih životinja za smjernice! Posebno bih naglasila i da smo svi mi tijekom većih elementarnih nepogoda doslovno prezatrpani pozivima i stvarnim životinjama, no čak i pri najgorim opcijama i scenarijima u kojima jednostavno zbog ostalih hitnih slučajeva nismo u prilici doći i preuzeti životinju osobno u kraćem vremenskom periodu, možemo ponuditi detaljne upute za othranu, izradu zamjenskog gnijezda ili pokušaj ponovno spajanja izgubljenih beba s roditeljima. Nadalje, ptice i sisavci bez roditelja lako dehidriraju tijekom dnevnih vrućina pa je brza intervencija ključna za njihov opstanak, a ako bebe pokazuju bilo kakve znakove ozljede, trebat će im i stručna veterinarska pomoć što je prije moguće. U slučaju da ne možete dobiti nekoga od odgovarajućih službi osobno (primjerice, van radnog vremena), svakako pokušajte dobiti hitnu pomoć i preusmjerenje preko 112!!!
