25/10/2024
S obzirom na povećan broj upita, dajemo vam potrebne informacije o:
MAČJA PANLEUKOPENIJA /MAČJA KUGA/
Bolest je vrlo zarazna, potencijalno smrtonosna za mačke , uzrokovana virusom mačje panleukopenije, /također nazvan mačji parvo virus/. Najčešće pogađa mačiće , te su oni najčešće zaraženi tim virusom. Bolest se ne smije brkati sa psećom kugom, ili psećom parvo virusnom infekcijom.
Virus napada stanice koje brzo rastu i dijele se poput onih u limfnim čvorovima, koštanoj srži, crijevima i fetusima u razvoju. Naziv panleukopenija proizlazi iz štetnog učinka virusa na bijele krvne stanice /leukocite/, koji služe u borbi protiv infekcija.
Budući je virus mačje panleukopenije /VMP/, posvuda u okolišu, sve mačke i mačići su mu izloženi u nekom trenutku svog života. Iako se virusom mogu zaraziti mačke bilo koje dobi, najvjerojatnije će se razboljeti mladi mačići, bolesne mačke i necijepljene mačke. Određene skupine mačaka također su osjetljive, poput onih u trgovinama za kućne ljubimce, skloništima za životinje , uzgajivačnicama ili pansionima , kao i u necijepljenih mačaka.
Bolest se prenosi putem stolice /fecesa/, urinom i nosnim sekretom. Mačke se zaraze u kontaktu s bolesnim mačkama, njihovim izlučevinama , pa čak i ugrizom buhe zaražene mačke. Skotne mace mogu prenjeti virus svojim nerođenim mačićima. Dalje, preko ležaja, kutija za otpatke, kaveza, posuda za hranu i vodu, igračaka, ruke i odjeća ljudi koji su u kontaktu sa zaraženom mačkom.
Mačke mogu nositi virus i ne pokazivati znakove bolesti. One koje se razbole mogu imati proljev, povraćati, imati visoku temperaturu, depresiju, dehidrirane su, pokazuju bolnost trbuha. Mali mačići mogu iznenada uginuti.
Kako bi spriječili širenje bolesti na druge mačke, bolesnu mačku držite izoliranu od kontakta s drugim mačkama. Kako ta bolest smanjuje imunitet, mačke mogu razviti neke druge bolesti, pa će prema tome imati i simptome tih bolesti / npr dišnog sustava/.
Bolest kod mačaka koje prežive infekciju MPV, obično ne traje dulje od tjedan dana. Mačići mlađi od 5 mjeseci su u najvećem riziku od uginuća. Mačići koji eventualno prežive infekciju, mogu pokazivati znakove sa strane centralnog nervnog sistema /nekoordinaciju, drhtanje pri kretanju i epi napade, mogućnos sljepoće./
Veterinar će posumnjati na bolest na temelju znakova bolesti, je li vaša mačka cijepljena i da li je bila izložena nekim drugim mačkama. U krvnoj slici će se pokazati izrazita panleukopenija / nizak broj leukocita/. Najsigurniji test za dijagnozu bolesti je PCR na virus panleieukopenije iz krvi bolesne životinje.
Ne postoji poseban tretman liječenje mačje panleukopenije. Daje se potporna terapija u smislu nadomještanja tekućine /infuzije/, hranjive tvari, antibioticima zbog sekundarnih bakterijskih infekcija , lijekovi protiv bolova, i povraćanja, itd. Potrebna je izolacija bolesne mačke , bilo u stacionaru ili kod kuće.
Oporavak će ovisiti o nizu faktora, kao što je dob mačke, opće zdravstveno stanje, imunitet ,težina bolesti i koliko će brzo početi liječenje. Ukratko, što prije mačka dobije potrebnu njegu i liječenje, to će biti veće šanse za dobar ishod.
Prevencija bolesti je ključna za zdravlje vaše mačke. Ako je mačka koja ima mačiće cijepljena protiv te bolesti, ona će prenjeti dio antitijela mačićima preko krvi ili mlijeka. To će pružiti kratkotrajnu zaštitu mačićima, ali ta zaštita brzo opada. Znači, svakako je potrebno CIJEPITI mačiće. Cjepivo je u kombinaciji sa drugim virusnim bolestima mačaka, kao što je mačji herpes virus 1 i mačji calici virus. To se cjepivo smatra osnovnim cjepivom za sve mačke, uključujući i one koje ne izlaze vani i ne komuniciraju sa ostalim mačkama.
Ako vaša odrasla mačka još nije cijepljena ili joj kasni rok za nadocjepljivanje, još nije kasno .
Dr.sc. Silvija Rakočevic dr.med.vet
